U Muzeju Kaštela posjetitelji mogu istražiti bogatu povijest i arheologiju ovog područja — priče koje su često nevidljive onima koji prolaze gradom bez odgovarajućeg povijesnog konteksta. Muzej otkriva brojne tragove prošlosti skrivene ispod zemlje i mora, pružajući fascinantne uvide u ovaj na prvi pogled moderni i industrijski dio hrvatske obale.
Lokalitet Trstenik nalazi se u istočnom dijelu Kaštelanskog zaljeva, u Kaštel Sućurcu. Najstariji podmorski nalazi u zaljevu pronađeni su u podmorju Resnika i mogu se dovesti u vezu s najpoznatijim paleolitičkim nalazištem na ovom prostoru - Mujinom pećinom. U vrijeme korištenja pećine, 40.000 godina prije Krista, klima je bila znatno hladnija, a razina mora oko 90 metara niža od današnje. Danas je prostor Kaštelanskog zaljeva zaštićen s morske strane splitskim poluotokom sa istočne i otokom Čiovo sa zapadne strane. Na sjevernu se nalazi brdo Kozjak koje štiti ovaj prostor od sjevernih vjetrova i kontinentalne klime. Blaga klima omogućava uzgoj mediteranskih kultura, u prvom redu maslina i vinove loze, dok flišno tlo omogućava postojanje površinskih voda. Na samom lokalitetu postoji izvor Trstenik po kojem je lokalitet i dobio naziv.
U razdoblju rimske vladavine čitav prostor okolice Kaštelanskog zaljeva bio je sastavni dio agera kolonije Salone, koja je na svom vrhuncu imala oko 60 000 stanovnika. Zapadni ulaz u Salonu je udaljen svega 3 km od lokaliteta, a kroz lokalitet je prolazila rimska cesta Salona-Tragurij. Cesta se i danas koristi i nosi naziv Rimski put. U neposrednoj blizini uz cestu pružala se i zapadna Salonitanska nekropola. Obzirom na položaj i postojanje izdašnog izvora vode na području Trstenik formirano je rimskog gospodarsko-ladanjsko zdanja (villa rustica).
Područje Trstenika u Kaštel Sućurcu poznato je kao arheološko nalazište još od početka 20. st., kada je pronađen zabat manjeg hrama posvećen božanstvu Silvanu. Zabat je danas izložen u lapidariju Arheološkog muzeja u Splitu. Brojni rimskodobni nalazi, poput grobnih žara i ljudskih kostiju pronađeni su za vrijeme gradnje kuća, a zanimljiv je i nalaz olovne cijevi, koji upućuje na visoku razinu komunalne opremljenosti. Muzej grada Kaštela obavio je nekoliko istraživanja na kopnu, kada su pronađeni i istraženi dijelovi nekropole i ostaci arhitekture. Tijekom građevinskih radova na kaptiranju izvora 2022. godine je pronađen poklopac rimskog sarkofaga koji je iskorišten kao pojilo za stoku.
Položaj nalazišta uz morsku obalu definiran je pružanjem obalne crte koja se pruža približno u smjeru istok-zapad. Obalna linija na području nalazišta formira mali poluotočić, a na samoj obali istočno od potoka vidljive su stijene koje su priklesane još u rimsko doba. U podmorju je ispred ušća potoka debeli sloj naplavljenog mulja, a veći dio podmorja je prekriven morskom travom posejdonijom. Tijekom 20. st., Trstenik je kao i čitav prostor Kaštelanskog zaljeva, uslijed intenzivne industrijalizacije bio izložen zagađenju.
Podvodni dio nalazišta znatno je poznatiji javnosti, ponajprije zbog pronalaska niza vrlo zanimljivih i odlično očuvanih arheoloških nalaza. 2002. godine po dojavi lokalnog ronioca, iz podmorja Trstenika je izvađen veliki prošupljeni dolij, koji je kao jedinstveni cjeloviti primjerak izložen u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu. Kontinuiranim arheološkim istraživanjima pod vodstvom dr. sc. Irene Radić Rossi, sa Sveučilišta u Zadru, u suradnji sa Muzejom grada Kaštela i udrugom ArsNautica, uz potporu Ministarstva kulture RH, Splitsko dalmatinske županije i grada Kaštela, osim dolija pronađeni su ostaci drvene konstrukcije antičkog pristaništa, brojne hispanske amfore i ostaci tri drvena rimska broda.
Ostaci čitavog potopljenog antičkog pristaništa još danas su vidljivi na zračnim snimkama i obuhvaćaju površinu od oko 2,500 m². Duži pravac je paralelan s obalom i može se pratiti u dužini od oko 70 m, a kraći pravac okomit na obalu je dugačak oko 40 m. Riječ je vjerojatno o kompleksno izgrađenoj operativnoj obali gospodarsko-ladanjskog zdanja tipa villa rustica, s razvijenom trgovačkom lukom u neposrednoj blizini Salone.
Amfore tipa Dressel 20, pronađene u prvim kampanjama istraživanja, omeđene su drvenim pilonima i nalaze se na središnjem dijelu južno od drvene konstrukcije pristaništa. Veći broj primjeraka sačuvan je u cijelosti i prekriven zaštitnom mrežom, dok je nekoliko cjelovitih primjeraka izloženo u Nadbiskupskoj palači u Kaštel Sućurcu. Ove amfore datiraju se u 1.-2. st. i služile su za transport maslinovog ulja. Obzirom na volumen prilično su nepogodne za kopneni transport, stoga su naknadno poslužile za nasipavanje operativne obale.
Brod Trstenik 1 otkriven je 2006. g. tijekom definiranja zapadnog kraja operativne obale, na dubini od oko 1,60 m. Brod je namjerno potopljen i napunjen stijenama kao dio operativne obale. Dugačak je oko 12 m i širine oko 4 m. Prema rezultatima C14 analiza, brod je vjerojatno izgrađen početkom 1. st. poslije Krista. Ravno dno i gusto orebrenje upućuju kako je riječ o teretnom brodu, osmišljenom za prijevoz teških tereta i manevriranje u plitkim obalnim prostorima Kaštelanskog zaljeva. Na provi broda je pronađena keramička uljanica, rijetki cjeloviti predmet.
Brod Trstenik 2 pronađen je 2020. g., tijekom definiranja jugozapadnog ugla operativne obale. Znatno je manji od prethodnog, dužine oko 6 m i širine oko 2 m. Riječ je o brodu tipa horeia, koji je imao ravnu provu, a zašiljenu krmu. Ovaj brod služio je za lokalnu upotrebu, kao servisni brod u samoj luci.
Brod Trstenik 3 također je pronađen 2020. g. Potopljen je istočno od broda Trstenik 1. Ukupna dužina iznosi oko 9 m, a širina 4 m. Rebra su bolje očuvana u sjevernom dijelu, uz drvenu konstrukciju operativne obale. Privremeno je zaštićen i još uvijek je predmet istraživanja.
